Smješten na kraju karte Albanije na grčkom otoku Krfu, Butrint nosi titulu prvog albanskog mjesta koje je upisano na UNESCO-ov popis svjetske baštine 1992. godine.
Naseljen od prapovijesti, Butrint je kroz svoju dugu povijest bio grčka i rimska kolonija.
Dijelovi grada su uništeni u petom stoljeću prije Krista. a Butrinit je napredovao tijekom Bizantskog Carstva prije nego što je preživio kratko razdoblje pod mletačkom vlašću. U kasnom srednjem vijeku, Butrint su opljačkali i napustili Osmanlije jer je pojava močvara otežavala preseljenje.
Njegove brojne arheološke ruševine danas svjedoče o ovoj bogatoj prošlosti. Kameni čekić i osovina, datirani u drugu polovicu drugog tisućljeća pr. spadaju u najstarije objekte iskopane na arheološkom nalazištu.
Butrint je dio pisanih izvora iz 6. stoljeća pr. kada je starogrčki povjesničar Hekata prvi put spomenuo grad u svom djelu i napisao da je Butrint nastao po uzoru na Troju. Prema Hekate, izvorno ime Butrinta, Butrotos, odnosi se na bika kojeg je žrtvovao trojanski princ Eneja na putu za Dodonu. U prvim danima svoje povijesti, Butrint je bio dom plemena Kaon koji su kasnije uključeni u kraljevstvo Epir.
Prva duboka iskapanja Butrinta i okolice između 1926. i 1936. proveo je talijanski arheolog Luigi Ugolini. Fokusirajući se na Butrint i obližnje grčko naselje Phoenix, Ugolini je iskopao pravu riznicu: krstionicu, baziliku, javno kupalište, gimnaziju, kapiju, zidove dvorca, hram posvećen Minervi, te veliki broj kuća i objekata i pijesak statuti plodna priča.
Grčki i rimski korijeni Butrinta vidljivi su u izvanrednim predmetima pronađenim oko amfiteatra: kipovima Apolona, još jedne božice Butrinta, portretima Agripine, glavama Zeusa i Libije, uz mnoge latinske i grčke natpise.
Neke od kula koje su izgrađene tijekom venecijanskog razdoblja i kontroliranog pristupa tom području opstale su do danas. U blizini posjetitelji mogu razgledati i trokutasti dvorac Vivar, koji je sagradio Ali paša Tepelena, albanski osmanski vladar, početkom 19. stoljeća.