EUbserver je napisao članak u kojem je opisao put albanske države nakon 90-ih, u pogledu gospodarstva, društvenih uvjeta i glavnih razloga koji tjeraju albanske građane da napuštaju Albaniju.
Pitanje bruxelleskih medija: zašto 83 posto Albanaca želi napustiti Albaniju?
Prošlog je tjedna albanski premijer Edi Rama ljutito odbacio pogrešno okarakteriziranje Albanaca kao ilegalnih imigranata i kriminalaca od strane britanske ministrice unutarnjih poslova Suelle Braverman tijekom njegova posjeta Londonu. Albanci bježe iz domovine jer traže bolji život i nemaju što izgubiti.
Ali broj albanskih imigranata koji prelaze La Manche vrtoglavo je porastao. Albanci čine oko trećinu ilegalnih imigranata koji traže azil u Velikoj Britaniji.
U 2020. godini 50 ih je stiglo malim čamcima. U 2021. prošlo ih je 800. U 2022. godini stiglo ih je 12.301. Mnogo samaca, odraslih muškaraca. Prema Eurostatu, ove brojke predstavljaju oko jedan posto radno sposobnih muškaraca u Albaniji.
Studija Balkanskog barometra pokazuje da 83 posto albanskih građana želi napustiti Albaniju. Gotovo 50 posto se za posao prijavljuje legalno.
Zapravo, zdravstveni radnici čine najveći dio Albanaca koji traže novi početak u inozemstvu. Studentica medicine koja je bila na praksi u inozemstvu rekla nam je da je Albaniju napustila jer nije imala novca da plati svoj boravak. Objasnila je da je jednostavno nemoguće živjeti osam godina bez prihoda.
Kada je autokracija pala u istočnoj Europi početkom 1990-ih, Albanci su imali velike nade da će demokracija i slobodno tržišno gospodarstvo donijeti bolji život. Ali tranzicija Albanije iz diktature u demokraciju bila je neujednačena i nepotpuna.
Albansko gospodarstvo eksplodiralo je 1996. kada se piramida srušila, izbrisavši osobnu ušteđevinu preko noći. Tisuće Albanaca otišle su u Italiju; mnogi su stradali na moru. Rušenje piramide raspršilo je njihove nade. Mnogi se Albanci još uvijek bore s rastućim očekivanjima od revolucije.
Čini se da se albansko gospodarstvo oporavilo. Obzor Tirane, glavnog grada zemlje, ispunjen je staklenim i kromiranim uredskim tornjevima. Unatoč obilju restorana s pet zvjezdica, siromaštvo je još uvijek rašireno. Dobri restorani su vrlo nedostižni za većinu Albanaca koji rade u poljoprivrednom sektoru.
Mnogi farmeri uzgajaju konoplju kao isplativiju trgovačku kulturu od lubenice. Kriminalne skupine su sveprisutne, izvoze drogu u Zapadnu Europu. Ove grupe također olakšavaju putovanje Albanaca u Veliku Britaniju. Jednom kada dođu u Britaniju, ilegalni imigranti često su zarobljeni u kriminalnom životu. Laka zarada od trgovine drogom, oružjem i ljudima potkopala je vrijednosti teškog rada i poštenja koje definiraju albanski karakter.
Uzgoj konoplje posebno je raširen u uporištu vladajuće Socijalističke partije (SP).
Gospodarski problemi Albanije pogoršani su pandemijom COVID-a, koja je ograničila prihod od turizma, kao i izravna strana ulaganja. Gospodarski pad nije se dogodio samo u Albaniji. Pandemija je najviše pogodila zemlje sa srednjim dohotkom.
Makroekonomski pokazatelji Albanije su zabrinjavajući zbog bjesomučne inflacije i goleme nezaposlenosti. Albanija se sve više pretvara u zemlju bogatih i siromašnih. Nejednakost postaje sve očitija s velikim jazom između superbogatih i svih ostalih. Albanski dužnosnici hvale se gospodarskim rastom zemlje, navodeći povećanje izvoza i naplatu poreza. Ali ove brojke su pogrešne jer su rezultat godina gospodarskog pada.
Tirana je puna bogatih ljudi koji si mogu priuštiti sve više uvozne robe, a mnoga albanska djeca pate od pothranjenosti.
Mnogi Albanci žive s nekoliko dolara dnevno. Nezadovoljni državni službenici i radnici izašli su na ulice prosvjedujući protiv niskih plaća. Mnogi od njih moraju raditi dva posla kako bi prehranili djecu i školovali se.
Iako je sve gora situacija glavni pokretač ilegalne imigracije, za to je također kriva disfunkcionalnost UK-a nakon Brexita. Premijer Rishi Sunak odlučan je kontrolirati situaciju. Ujedinjeno Kraljevstvo je vratilo najmanje 500 ilegalnih imigranata u Albaniju do 2023. Njihova repatrijacija odvraća druge od dolaska, pomažući u zaustavljanju protoka ilegalnih imigranata.
Znamo što sprječava ilegalnu imigraciju. Prema mjerama dogovorenim na prošlotjednom summitu EU-a, Ujedinjeno Kraljevstvo mora usvojiti dodatne mjere: pojačane granične kontrole, uključujući veću sigurnost, sigurnosnu infrastrukturu, nadzor i graničnu opremu. Dodatni sporazumi s trećim zemljama također će pomoći u rješavanju problema.
Albanija je članica NATO-a, zemlja kandidat za članstvo u EU i u središtu je napora u borbi protiv nasilnog muslimanskog ekstremizma. Događaj može pomoći Albaniji da uspije kroz partnerstvo koje je usredotočeno na prevenciju i istovremeno pomaže u rješavanju temeljnih uzroka očaja.
Gospodarska suradnja polazište je za jačanje demokratskih institucija i višestranačke demokracije u Albaniji.
Zapad može pomoći Albaniji, ali Albanija mora preuzeti inicijativu da pomogne sama sebi.
Ovaj članak napisali su DAVID L. PHILLIPS I BESSIRA MANAGE